(Jutarnji list) Iako su jeftiniji i kvalitetniji, zagrebački tramvaji neće još dugo voziti u zemljama Europe jer se na svakom natječaju pred Hrvate postavljaju nemogući uvjeti.

Dva milijuna eura vrijednom niskopodnom tramvaju, hrvatskom Crotramu, svi su predviđali svijetlu budućnost, a od njega se očekivalo da će u bliskoj budućnosti postati jedan od najprepoznatljivijih i najkvalitetnijih hrvatskih izvoznih proizvoda.
Iako je jedan od pet navodno najboljih niskopodnih tramvaja u svijetu, zapravo nema nikakve izglede plasirati se na europsko tržište.

I koliko se god konzorcij Crotram, sastavljen od tvrtki Gredelj i Končar te gradonačelnik Milan Bandić hvalili da će plavi niskopodac uskoro voziti u zemljama EU-a, realnost je zapravo potpuno suprotna. Jedini su nam izgledi, tvrdi visokopozicionirani izvor u Gradskoj upravi, plasirati Crotram u Sarajevo i eventualno Beograd, budući da su hrvatski proizvođači “tradicionalno povezani s tim zemljama” i da nije riječ o članicama EU. Naime, dosadašnja iskustva pokazala su da stranci naprosto ne žele hrvatski proizvod, pa i u slučajevima kada konkurenciju potuče svojom kvalitetom i nižom cijenom. Kada se to dogodi, već će neki političar utjecati i izmijeniti kriterije natječaja - dodati stavke koje je nemoguće ispuniti, što je bio slučaj u bugarskom glavnom gradu Sofiji.

Iako je kvalitetom nadmašio konkurenciju, pred hrvatske proizvođače postavljen je nemoguć uvjet - da bi Crotram vozio u Sofiji, morao je biti prodan u čak tri europske zemlje. U poljskom gradu Lodzu, Crotram su odbili na još drskiji način. Natječaj na kojem je hrvatski tramvaj pobijedio, poništen je, i to s opravdanjem da Poljaci ipak žele domaći proizvod na svojim tračnicama.
Slična je situacija i s dijelovima tramvaja i vlakova koje su hrvatske tvrtke pokušale prodati u Italiji i Njemačkoj. Tamo su intervenirali sindikati s opravdanjem da u razdoblju ekonomske krize žele kupovati isključivo vlastite proizvode. Iako je sredinom prošle godine gradonačelnik Zagreba Milan Bandić s Andrejem Durkovskim, gradonačelnikom Bratislave, pregovarao o dovođenju hrvatskog tramvaja u Slovačku, ni od toga, tvrdi naš izvor, neće biti ništa.
Da bi Crotram vozio Bratislavom, potrebna je intervencija najviših političkih instanci, Vlade i predsjednika države.
Jedine izglede, Gredelj i Končar vide u Finskoj, gdje je tramvaj bio na probnoj vožnji početkom prošle godine. Iako je ušao u drugi krug natječaja i iako su Finci ustanovili da je 30 posto kvalitetniji od glavnog konkurenta Bombardiera, izgledi da će 40 hrvatskih tramvaja voziti Helsinkijem zapravo su minimalni. Jedina nam je šansa to što smo Fince zadužili kupnjom njihovog borbenog vozila Patria. Iako je naš tramvaj bolji od konkurencije, nada da će nam Finska vratiti uslugu, nažalost, jedini je način da se taj proizvod tamo plasira.


PESA koja je pobijedila u Lodzu.

Kako su površni i ne objektivni naši novinari. Kao prvo, ljute se na Poljake, Talijane, Nijemce, zato jer štite svoje nacionalne interese, a sam grad Zagreb na sličan način štiti svog domaćeg proizvođača. Prilikom odabira tramvaja za Prag, pogodovalo se tvrtci Škoda, no konkurentska tvrtka Inekon se žalila na natječaj i od 2005. Godine, pa do danas traje natezanje na sudu.
Kao drugo, nisu Bratislava, Sofija, Helsinki, Lodz (10 komada) jedini gradovi koji trebaju modernije tramvaje. Po skoro cijeloj istočnoj Europi, ali i dobrom dijelu zapadne voze zastarjeli tramvaji. Zar neće u doglednoj budućnosti trebati novije tramvaje Osijek, Beograd, Sarajevo, Miškolc, Debrecin, Szeged, Košice , Vroclav, Varšava, Torun, Poznan, Gdanjsk, Krakov, Brno, Ostrava, Plzen, Beč, Gent, Barcelona, Strasbourg, Milano, Rim, Goteborg i brojni drugi gradovi širom Europe, ali i svijeta? Rijetko koji grad ima sve tramvaje mlađe od 20 godina.
Kao treće, Gredelj, Končar i Đuro Đaković bi uz pomoć države možda trebali pokušati kupiti neke od manjih konkurenata, na primjer ČKD, Inekon, Pragoimex, PTMZ, UKVZ, UZTM ili PESA.

Kao četvrto, gospodin Bandić, ali i vlada mogli bi druge velike kupovine uvjetovati prodajom naših proizvoda, nekakvim offset programima. Zašto bismo kupovali 100 autobusa, ne uvjetujući kupnju naših proizvoda.
I kao peto, za kraj, zar nisu čuli za mito. Zašto mi ne bismo pomogli drugim gradolnačelnicima da bolje žive; poklonili im kuću na moru ili nešto drugo.

Bliže nam se lokalni izbori i ljudi se pokazuju u pravom svjetlu. Sklapaju se i raskidaju savezi, prijateljstva. Tako se na primjer u Zagrebu raskida savez SDP-a, HSS-a i HSU-a. SDP to veseli jer su se oslobodile stolice za SDP-ove članove na izbornim listama. No to ne znači da će ta mjesta zauzeti kvalitetni ljudi. Važan je dojam koji ste ostavili kod onoga koji kreira izborne liste. Najčešće, ali ne i isključivo se to primjećuje kod stvaranja lista za mjesne odbore (bivše mjesne zajednice) jer često političke stranke, pa i one najveće, nemaju toliko aktivnih članova u određenim ograncima da bi za liste odabrale kvalitetne ljude.

Ono što me najviše zanima želi li HDZ uopće srušiti Bandića sa vlasti? Taj Jasen Mesić nije po meni do sada ostavio neki dojam među glasačima. Čudno je osim toga u cijeloj toj priči da je kandidat za gradonačelnika netko tko se tek nedavno upisao u stranku. Zar je moguće da u cijelom ogranku HDZ-a u Zagrebu nema niti jednog starog i sposobnog kandidata. Ovako to izgleda da dužina i aktivnost članova u stranci nije uopće važna, što mislim frustrira stare članove. Ja da sam HDZ-ovac sigurno ne bi glasao za Mesića kao kandidata.
Zbog toga sam stekao dojam kako je Jasen podmetnut kao žrtveno janje jer se nitko drugi nije htio osramotiti ili zamjeriti Bandiću kada izgubi izbore.

Jedina prava opasnost za Bandića je Zelena akcija koja je okupila brojne građane kojima se nije svidjela izgradnja na Cvjetnom trgu. Ako ti građani ostanu uz Zelenu akciju, ona bi u koaliciji sa HNS-om, HDZ-om i njegovim satelitima (HSS, HSLS, HSU) i možda još nekom strankom koja pređe izborni prag mogla bi srušiti SDP sa vlasti u Gradskoj skupštini i spriječiti Bandića u provođenju njegovih ideja.

Osobno, volio bih da sa političke scene ispadnu već jednom svi koji iza sebe imaju brojne afere makar ne bile procesuirane, jer po onoj narodnoj, gdje ima dima ima i vatre. Nažalost ljudi su ovce i glasaju kao ovce. Zato ću ja svoj glas dati ne po stranačkoj pripadnosti već po čistoći obraza nosioca lista.

Kako djeluje 2. Stup: Dok nije bila provedena mirovinska reforma i postojao je samo HZMO, poslodavac je na primjer izdvajao 100 kuna za mirovinski osiguranje (danas 1. stup). To je bilo obavezno, a zavodom je upravljala država. Uvođenjem 2. stupa došlo je do preraspodjele tih 100 kuna. Sada 70 kuna dobiva dobiva 1. stup, a 30 kuna 2. stup. I dalje je to sve obavezno za poslodavca, samo što sada sa tih 30 kuna upravlja neki privatni mirovinski fond.
No dogodio se veliki problem. Privatni fondovi nisu baš najbolje gospodarili tim novcem i zarada koja su ostvarili je mizerna, i time i mirovine koje već isplaćuju svojim prvim umirovljenicima, a s druge strane i dalje 99,8 posto ljudi dobiva svoje mirovine iz 1. mirovinskog stupa. Kako se u 1. mirovinski stup nije uplaćivalo onih famoznih 30 kuna, normalno je da je došlo do deficita prvog stupa. Kako vlada više nema iz čega krpati rupu u 1. stupu, predložila je dobrovoljan prelazak ljudi iz 2. stupa u 1. Time bi se pritisak na 1. mirovinski fond smanjio, ali ne i potpunosti nestao.

Za to vrijeme nas oporba i fondovi uvjeravaju kako je tih 30 kuna privatna lova i kako je nitko ne smije dirati premda je nije u fond dao radnik iz svog džepa, već je uplatio poslodavac.

Samo spominjanje takvih mogućnosti jasno da je izazvalo paniku u investicijskim fondovima, ali i na cijelom našem tržištu kapitala. U slučaju da polovica ljudi odluči napustiti 2. stup, fondovi bi morali uplatiti 10-12 milijardi kuna u 1. stup. Točne sume nitko ne može pretpostaviti jer ovise o više čimbenika - broju ljudi koji bi bio voljan napustiti 2. stup, datumu kada bi ga napustili, te kolike su njihove „individualne“ uplate. Fondovi slobodne novce nemaju i morali bi brzo prodati imovinu kojom upravljaju i to ispod tržišne cijene koja je ionako niska. Doduše fondovima bi trebali i mogli pomoći njihovi vlasnici, banke, koje su do sada ostvarile znatnu korist od tih fondova i koje su putem samih fondova do nedavno zagovarale još veće izdvajanja za 2. stup (na primjer 45 kuna umjesto 30 kuna od ukupnih 100 kuna koje se izdvajaju za mirovinsko osiguranje). No banke u Hrvatskoj nemaju trenutačno toliko viška slobodnih sredstava koje bi u obliku kredita upucale u svoje fondove jer ih s druge strane pritišće Rohatinski koji pokušava kontrolirati vanjsku zaduženost.

SDP i HNS kao glavni tvorci 2. mirovinskog stupa sada pokušavaju umanjiti svoju ulogu u svemu tome i ne shvaćajući da su nehotice postavili tempiranu bombu u Hrvatski proračun, koja će svaki čas eksplodirati i to baš za vladavine HDZ-a, njihovog najvećeg protivnika. Sadašnja oporba kada je uvodila 2. stup, računala je da se neće povećavati broj umirovljenika, a da će rasti broj zaposlenih. No preračunali su se. Hrvatska nije ostvarila veliki gospodarski rast, nije smanjila dovoljno nezaposlenost, nije ukinula sivu ekonomiju, nije provela mjere kojom bi se poštovao zakon o radu itd itd. Osim toga iznosi koji su se uplaćivali u 2. stup bili su preveliki i uzrokovali su da je HZMO u kolapsu i da je pitanje kako isplatiti buduće mirovine.

Sada SDP i HNS žele uoči lokalnih izbora iskoristiti te događaje kako bi osvojili neke glasače, a dijelom i s pravom jer je HDZ i Sanader trebao reagirati već prije 4 godine, a ne sada kada je došla voda do grla. No Sanader je očito rođen pod sretnom zvijezdom kada se do sada uvijek uspješno vadio iz takvih zlih situacija  i mislim da će i sada sprovesti to što je naumio.

Jedino rješenje ove krize je otvoriti drugi mirovinski stup i dozvoliti ljudima koji to žele da davanja koje za njih uplaćuje i uplatio je do sada poslodavac otiđu u prvi stup, a budućim zaposlenicima koji se tek trebaju po prvi put zaposliti omogućiti odabir – da li žele od prvog radnog dana da se novci za njihovu mirovinu uplaćuju i u drugi mirovinski stup ili ne, ali tako da to ne ide automatizmom, već tek nakon njihovog zahtjeva.

Reakcija na članak iz Jutarnjeg lista od 24.1.2009

Pohraniti matične stanice iz bebine pupkovine novi je trend u svijetu poznatih i slavnih koji je zahvatio i hrvatske zvijezde. Na zasad skromnu listu poznatih roditelja već su se upisali Lana Pavić, Jole, Boris Novković, a mnogi, poput Mirne Maras i Marija Valentića, tek će razmisliti o ulogu u bebino zdravlje.

Buduća majka Mirna Maras o pohranjivanju matičnih stanica, kaže, još nije razmišljala.
– Mislim da je to nešto dobro. Ako već imamo takve mogućnosti, zašto ne? Sad ste mi dali na razmišljanje... to je zaista dobra ideja! – kazala je televizijska voditeljica Mirna Maras.
A o tome razmišlja i voditeljica Marija Miholjek.

U godinu i pol dana, otkada je u Zavodu za kliničku transfuziologiju na zagrebačkom Rebru osnovana banka krvi iz pupkovine novorođenoga djeteta, za javnu je banku donirano 640 uzoraka krvi, no zbog premalog broja prikupljenih stanica, pohranjeno je 340 uzoraka krvi. U privatnu banku matične je stanice iz pupkovine svoga djeteta pohranilo i 2056 eura platilo za 18 godina čuvanja šestotinjak parova.

Na Rebru kažu kako bi voljeli da je više uzoraka donirano u javnu banku jer ona služi općem dobru, svim bolesnicima koji terapiju matičnim stanicama trebaju danas, i to za zloćudne bolesti krvi poput leukemije i za limfome, ali i za neke, istina rijetke, nasljedne metaboličke i nasljedne imunološke poremećaje. No, mnogi roditelji, više-manje informirani o neslućenom potencijalu matičnih stanica, odlučuju se očito radije za varijantu čuvanja uzorka stanica iz pupkovine za potrebe svoga djeteta, a ne za opće dobro.

Koja glupost u članku iz Jutarnjeg lista. Nije to nikakav trend. To su samo odgovorni roditelji koji vole svoje djete i koji prije porođaja misle na njegovu budućnost.
I moja Alma ima stanice iz pupkovine odložene u takvoj banci. Nije to ništa čudno. Svaki odgovorni roditelj bi to trebao učiniti ako si to može dozvoliti. Vani to daju i na Mastercard, na 12 rata. Problem je što su naši roditelji (Mirna Maras, Marija Miholjek, Marija Valentić na primjer), ali i naši doktori, su zdravstveno nepismeni, pa se na to gleda kao na neko svjetsko čudo.
No ne slažem se da bi stanice moga djeteta, ali i bilo čijeg tuđeg djeteta trebale biti korištene za javno dobro. Zašto bi ja pomagao nekome tko nije bio odgovoran? Državi kojoj je toliko godina trebalo da napravi takvu banku (sramota je da ranije nisu mogli naći tih nekoliko miliona kuna za cijeli projekt i vjerojatno ni do sada to ne bi napravili da nije bilo slučaja pokojne Ane Rukavine) ili drugim neodgovornim roditeljima koji imaju novce za skijanja, ljetovanja, aute, plazma televizore, a za budućnost vlastitog djeteta ne?

Premda je već prošlo nekoliko dana od izjave saborske zastupnice Marijane Petir kako su djeca začeta „umjetnom oplodnjom“ češće obolijevaju, kako se ljudi igraju Boga, kako djeca imaju pravo na spoznaju o vlastitom porijeklu i kako SDP-ov zakon ne rješava sve moguće nepravilnosti koje se mogu dogoditi pri postupku IVF-a (valjda pri tome misleći na slučaj Kurjak), nikako ne mogu prestati misliti o tome.
Sa takvim razmišljanjima sam se već susreo na raznim kršćanskim internet forumima (pod nickom Pravednik) i bezuspješno vodio bilo kakvu debatu sa njima. Svojim stavovima podsjećali su me na četnike s kojima je bilo kakva debata nemoguća.
Kada sam na Marjaninom blogu pročitao kako je završila Katolički bogoslovni fakultet, sve mi je bilo jasno, gdje i tko ju je indoktrinirao.
Vjerojatno je točno da SDP-ov prijedlog zakona ne rješava zaštitu pred svim mogućim nepravilnostima koje bi se mogle dogoditi, ali neka mi kaže koji drugi zakon nema rupe?

Zato ću u nastavku prenijeti sa njenog bloga komentare, koji možda i bolje opisuju osjećaje i razmišljanja drugih ljudi.

Draga gospođo Marijana! Nemam komentare na Vaše izjave o medicinski potpomognutoj oplodnji. Moja baka ima 75 godina, ide u crkvu i ima puno pametnije izjave od Vas. Ah da, ona nema ni osnovnu školu, cijeli je život radila na polju (za razliku od nekih koji žele biti seljaci - ona to je i time se ponosi) Mogu za kraj samo kazati - Ne dao Vam dragi Bog križ koji mi imamo (MI-neplodni parovi koji žudimo za Zakonom i pravdom!) (Ana)

Puno sreće u daljnjem životu s nadom da nikada nećete biti u situaciji da zatrebate medicinsku pomoć kako biste ostvarili svoju želju za majčinstvom....ukoliko imate vremena za to! S poštovanjem ponosna mama jedne prekrasne IVF bebe za razliku od Darije zelim vam da prođete ovo sto mi prolazimo jer sit gladnom nevjeruje . NEKA VAS JE STID !!!! neznam samo u kojeg Boga vjerujete i u čiji ste fakultet zavrsili kad ste prodali sve za tu saborsku plaću kako bi potvrđivali.I da zelim da sve nase strahove osjetite na svojoj kozi. Majka najljepših dvojčeka začetih IVF -om (andrijana)

žalosno je da iz mojih primanja, koji veći dio odvajam upravo za borbu s neplodnošću, Vi Marijana, primate plaću. žalosno je i to da su očito vaši stavovi relevatni, žalosno je da pričate o nečemu što na Vašu sreću ne poznajete. Najveća je žalost u svemu što ste žena. Tisuće parova bore se za svoje osnovno pravo da imaju potomstvo, da stvore novi život i svu svoju ljubav podare svojoj djeci. Za to žive, za to dišu. Pokušajte, Marijana, zaustaviti disanje na trenutak, možda shvatite o čemu pričamo. (ivana)

Draga gospođice Petir, moj sin, začet IVF postupkom danas ima puna 4 mjeseca. Na pregledima kod liječnice smo utvrdili da napreduje i bolje u odnosu na drugu "normalnu" djecu.  Nije u redu da pričate o nečemu u čemu nemate vlastitog iskustva, i nadam se da ga nikad nećete imati (mada se bojim one narodne "Bog nije nagao ali je sustižan"). Nijedno dijete nije stvar, niti se može voljeti manje dijete bilo dobijeno potpomognutom oplodnjom bilo usvojeno, samo ako je željeno. Oni koji to kažu zapravo to dijete onda nisu ni željeli. Ako neka istraživanja kažu "da bi nešto moglo" to ne znači da će i biti. Kada se pokaže da nešto jest, to je u znanosti mjerodavno (kao akademski obrazovana žena to bi trebali znati). I da ne zaboravim, želim Vam uspjeha u vašoj budućoj političkoj karijeri, pošto druge koliko vidim ni nemate (bez obzira na silne diplome), jer osoba koja svoju karijeru počne i završi samo u politici a da nema prije tog iskustva u stvarnom radu, može biti samo dobar govornik (iz šupljeg u prazno, kao i većina naših političara) i ništa drugo. Nadam se da ćemo u 21. stoljeću u ovoj zemlji naučiti birati ljude s iskustvom iz prakse a ne samo iz školskih i/ili akademskih klupa. Otiđite na bilo koju kliniku na kojoj se radi potpomognuta oplodnja i dobro pogledajte koliko parova sjedi tamo i koliko ima slika djece rođene na taj način. Hvala svima koji su mi pomogli da i ja i moj suprug budemo roditelji! (Dejana)

Stovana gdo. Mirjana, vidim mladji ste od mene, mozda vec imate obitelj, al od SRCA VAM ZELIM sifricu N97 na povijesti bolesti, pa da vidite kako je nama koji ne mozemo ostvariti majcinstvo. Kako Vas nije sramota kao zenu? Imate li imalo suosjecanja? Ili ste vi jedna od onih koja cim rasiri noge dobije bebu i nije Vas briga ni za koga drugoga? Zastupate li Vi u saboru svoje stavove ili stavove Vasih biraca? Znate li koliko ima parova koji cekaju na postupak mpo u Hrvatskoj? Fakat ne znam kako mozete spavati nocu. Al samo jedno znajte - doci cu ja do svoje bebe, makar pjeske isla do Belgije. I za razliku od vas, moja beba nece biti freak prirode samo zato sto je zaceta mpo. Pravi freakovi su osobe poput Vas. (Maris)

Ovo je moja Vanessa beba rođena IVF-ET-om http://www.youtube.com/watch?v=UX6AV1xxiYM Tako da vam to govori više nego tisuću riječi (Robert)

Nešto sam mlađa od vas, završila sam pravni fakultet i položila pravosudni ispit. Za 3 mjeseca trebala sam postati odvjetnica ali na žalost tog sna ću se za sada morati odreći zato da bih postigla jedan meni puno važniji san BITI MAMA. Na žalost sa šifrom n97 teret si poslodavcu, postupci i lijekovi i kod nas puno koštaju, a da ne govorim o odlasku u kakvu inozemnu kliniku u kojoj su rezultati daleko bolji. Zato moram potražiti bolje plaćen posao na kojem ću moći doći u pola 9 jer sam to jutro na folikulometriji, uzeti bolovanje nakon transfera. Ali što Vi o tome znate.. I što znate o tome koliko naši liječnici dnevno imaju pacijenata a svejedno nas ne gledaju kao brojeve nego kao ljude,kao žene koje samo žele biti mame,i kako svako malo nemamo igle za punkciju,i kako i uz onaj pokušaj koji plati hzzo moramo sami kupiti suprefakt i kontraceptive(sigurno se čudite kontraceptivi a pokušavamo ostvariti trudnoću). Nemate pojma.. Ali ja sam od sretnijih, suprug i ja uz veliko zalaganje imat ćemo novaca za Maribor,Beč... Vas da zadesi slična sudbina lakše bi se sa saborskom plaćom. Vi sigurno mislite da obična prodavačica i konobar ne trebaju imati djecu... A ja ipak mislim da trebaju i da će ih imati unatoč svim preprekama na koje nailaze i unatoč takvima kao Vi zbog kojih im je i onako trnovit put još više otežan. (joss)

Slušala sam vaš "istup" u Saboru vezano za potpomognutu oplodnju i prestravilo me to što sam čula. Nisam mogla vjerovati da tako nešto itko može reći, a pogotovo jedna žena! A prije sam čak mislila i da ste simpatični!? Mogu razumijeti da ste vi samo glasnogovornik, i to možda čak i HDZ-ov, koji se ne želi direktno zamjeriti velikom broju birača, pa ste izabrani kao "žrtveno janje". A možda samo ne želim vjerovat da jedna žena može govoriti i misliti tako... Kako god, vaše današnje izlaganje je također bilo prestrasno. Vi stvarno ništa ne razumijete... Rasplakala sam se od muke, ali kad vidim koliko ljudi misle isto što i ja i kad vidim da su to i rekli na ovoj stranici, odmah mi je lakše. Nećemo mi ništa promjeniti, ali neka se bar vidi šta mislimo i osjećamo. Strašni ste i ubili ste nadu velikom broju parova u ovoj zemlji. Moj glas sigurno nećete dobiti. (Nata)

Duboko sam se razočarao u vas gledajući i slušajući vas danas u saboru. Roditelj sam sedmogodišnjeg djeteta začetog medicinski potpomognutom oplodnjom na kojem zahvaljujemo bogu i liječnicima u Petrovoj bolnici. Djete je živo i zdravo, trenira nogomet i plivanje dobar je učenik i nemamo nikakvih problema s njim. Vaše izjave su u skladu s imenom vaše stranke, ako ne još i "seljačkije". Nadam se da čete ipak promisliti i ispričati se svim roditeljima "takve" djece. Na kraju ovog komentara ipak žalim što sam svojih 5 min. potrošio na Vas, jer Vi i tako to ne možete razumijeti. (Elvis)

Ako nista drugo BOG ĆE TE KAZNITI!!!!! (Sanja)

Stvarno mi je teško razumjeti da se ufate, pred očima cijele Hrvatske, govoriti o nečemu o čemu ste se očito nedovoljno informirali, da se izražavam u eufemizmima. Baš bi me zanimalo vidjeti ta "neka istraživanja" koja govore o tome da IVF djecu treba posebno pratiti. Možda da im se prišiju nekakve oznake na odjeću zbog boljeg praćenja, a onda da ih se ogradi? Najbolje ih je odvojiti u posebne vrtiće i škole, da ne kontaminiraju ove druge, "normalne". Istinski ne razumijem takva razmišljanja i iznošenje takvih kvalifikacija i takvo argumentiranje u Saboru. Đurđica, mama osmomjesečne djevojčice začete IVF-ET-om (Đurđica)

Marijana, jedno bezdušno, isprazno, glupo, zločesto biće!! Kako te nije sram!! Dao Bog da doživiš ono što sam ja!! I to ti želim bez imalo grižnje savjesti, jer je mene Bog kaznio i previše. Gore mi ne može biti. (D)

ja imam djecu začetu prirodnim putem. ponosna sam na njih, jednako kako su majke djece iz MPO ponosne na svoju djecu. ono čega se sramim je što sam uopće razmišljala da vam dam glas na prošlim izborima i sam Bog mi je zaustavio ruku... jednako tako, ako ne i više, se sigurno srami onaj tko vam je dao diplomu biologije.. čujete li vi sebe dok govorite? čujete li kakve su to nebuloze i prizemna razmišljanja. dajte molim vas pogledajte u oči svom kolegi iz SDP-a nakon što ste rekli da njegovo dijete nije normalno... pogledajte u oči roditeljima koji su se namučili psihički, fizički i financijski i njihovoj djeci. ako poznate Boga, onda ćete dati ostavku i pognute glave otići iz javnog života. jer vi ste jedan obični parazit koji davi ljude koji ga hrane. i ništa više... nije lijepo nikome željeti zlo, ali iskreno se nadam da ćete barem na kratko proći agoniju koju prolaze ovi ljudi... sramite se, vi podlo i pokvareno biće... (V)

TVOJA BIOGRAFIJA JE SAMO DOKAZ DA GLUPANIMA NI 100 FAKULTETA NI SEMINARA NE MOŽE POMOĆI I SRAM ME ŠTO ŽIVIM U DRŽAVI GDE TAKVE KREATURE SJEDE U SABORU, A NAŽALOST NISI JEDINA. (Iva)

gospođo zastupnice Petir,imam 56 g. i začela sam svoju djecu bez medicinske pomoći...nisu svi parovi te sreće..zato danas postoji medicina koja pokušava pomoći parovima da dođu do svoje djece i u tome jedan broj i uspjeva..od vas kao žene očekujem da sve učinite što je u vašoj moći da im pomognete ... postoje udruge(RODA) koje vam mogu u tome pomoći. Ako ne želite pomoći, nemojte " podmetati nogu". Vašim istupom u Sabor sam jako razočarana! (amareda)

Sada ti najiskrenije želim da ti dragi Bog, kojemu se moliš, u srce stavi jednu presnažnu želju da postaneš majkom i nakon toga jedan duuuuugogodišnji mukotrpan, težak, emotivno i financijski isrpljujuć i trnovit put da ti se ispuni. Samo iskreno sumnjam da bi se ikoji maleni anđeo odlučio baš za tebe da mu budeš majkom.. (ivona)

ja sam mama, PONOSNA MAMA, prekrasne trogodisnje curice, zacete IVF-ICSI metodom, nakon 5 godina borbe sa neplodnošću...ako Vam Bog da jednu takvu, svaki dan se udarajte nogom u guzicu od sreće...a ako Vam zatreba medicinska pomoć, da se niste usudili tražiti ju,,,JER IMA BOGA (Jadro)

Prvi puta si me rasplakala osjećala sam se jadnom i nemoćnom a jučer si me naljutila. Želim ti isto što se desilo i meni ni manje ni više, ali jedno ti ne želim da imaš prijatelje i obitelj koje ja imam, jer oni su moja snaga i vjera da na svijetu ne postoje samo ljudi kao ti. (Vanja K. Träger Radošević)

S obzirom da smo već u 21. stoljeću, te je svaki pomak u znanosti dobrodošao a u svrhu poboljšanja kvalitete života svih nas zajedno. Prosto nevjerojatno zvuči kako vi kao pripadnik mlade generacije imate stav o MPO. Dali biste VI htijeli biti jedna od žena koja žarko želi dijete ali jednostavno nemože prirodnim putem već mora prolaziti sve te procedure i neizvjesnosti. Sretan sam otac dvoje male dječice, te smo imali sreće da nismo imali problema ali znam puuuno parova koji prolaze teške traume i dugotrajne postupke. Može nas sve zajedo u Hrvatskoj biti sram da u našem državnome parlamentu sjede ljudi poput vas. Vi ste sramota svih nas zajedno u Hrvatskoj, dali sa takvim stavom vi želite u Europu!?!? (Marin Frančišković)

VI STE STRAMOTA ZENSKOG RODA!! Dao Bog da Vam se dogodi isti problem. Ako vec imate jedno dijete, ne znaci da cete lako napraviti i drugo. Kad bolje razmislim, bolje je da monstrum poput Vas ne rađa djecu. (Slava 21.11.2008., 13:51:04)

Strašno ste me razočarali sa svojim stavom o MPO.....prestrašno. Ne želim Vam ništa. (Sretna Mama Ibili)

Kao majka dječaka rođenog nakon uspješne MPO samo se mogu pridružiti ogorčenim komentarima i podsjetiti na onu "Bolje šutjeti pa biti smatran budalom nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju" - onoga o čemu premalo znanja očito imate, a ni osjećaji Vam nisu jača strana, bolje da se klonite kao teme u Saboru, Vaš je istup bio na sramotu ženskog roda (skoro usporediv s onime da žena vrijedi koliko djece ima, je li Vas možda taj pogodio? ili ste se neokrznuti izvukli iz okršaja Vaše koalicijske kolegice?), a tragikomikom zdravstvo je kod nas takvo da pojma nema tko je "normalno" a tko MPO dijete pa nije ni moguće raditi stupidna istraživanja koja bi se mogla zloupotrjebiti za potkrijepu Vaših stavova... (Samo Mama)

Gosp.Petir može vas biti sram jučerašnje izjave u Saboru o djeci nastaloj uz pomoć MPO. (sNJEZANA)

ostala sam zaprepašćena vašom drskošću i upornošću kojom napadate obitelji koje nemogu biti potpune bez djece a bez svoje krivnje.Baka sam sam dvoje krasnih unučića, ali na moju žalost kći zet nemaju djece i sva im je nada MPO protiv koje vi ovako grubo i besramno istupate u svoje 63 godine nisam srela puno žena koje se ponašaju kao vi i uglavnom su bile neobrazovane, pa me vaše ponašanje začuđuje, ali onda sam pomislila da ste vi sigurno jedna od onih koji mogu sjediti i nabiflati gradivo dobiti ocijenu pa onda igemo dalje a u glavi prazno, nema znanja nema pameti,Pitam se samo zašto vi sebe smatrate pozvanom da vrijeđate tisuće žena i muškaraca, a posebno djece koja su rođena pmoću PMO. U svom životopisu navodite studij biologije, a što o tome misle vaši profesori i kolege pitanje je koje me zanima, ako i oni misle kao vi trebamo se svi zapitati a gdje mi to živimo i tko to odlučuje o našoj budućnosti. U svojoj vatrenoj diskusiji spomenulu ste da se neke vaše kolege igraju boga i to je još jedan paradoks, pa zar doista danas kada nam medicina može pomoći u dosada nezamislivim situacijama u kojima nekada nije bilo pomoći to znači da se naši vrhunski medicinski stručnjaci igraju boga.Trebali bi se zamisliti nad samom sobom i svolim ponašanjem, jer vi ste još mladi i neznate što vam život nosi i trebali bi se držati one krščanske u dobru se ne povisi a u zlu se ne ponizi, ako već izražavate krščanske stavove. Neću vas vrijeđati jel nisam tako odgojena a i nije mi to bio ni cilj, ali želim vam reći da ne želim više žena u našem Saboru ukoliko bi one bile kao vi. (baka Josipa)

crkvenjaci traže zlo? nije ono u djeci začetoj mpo. zlo je marijana petir. (s.)

Marijana...mnoge ove žene koje su komentirale moje su virtualne prijateljice...Meni je danas srce slomljeno radi njih. Ja sam majka koja je začela prirodnim putem, nisam prošla golgotu koju prolaze one i svejedno su mi suze u očima...manje sam obrazovanija od tebe, ali sam čovjek. ne persiram te jer se persiraju osobe koje su zaslužile naše poštovanje, ti nisi...pozvala bih te da škicneš na razne forume gdje se raspravlja o mpo, gdje su stvarne žene od krvi i mesa, sa svom svojom hrabrošču i boli... jer ono što ti nemaš, marijana, imaju one. ogromnu, ogromnu hrabrost za poći putem koji je neizvjestan, mukotrpan i nadasve bolan. mene je danas sram što sam žena u ovoj državi. mene je danas sram što imam glasačko pravo. al vrag dođe po svoje,moja marijana, prije ili kasnije..ne ostaje nikome dužan...ima u nama jedna prokleta stvar koju nazivamo savjest... najgore je kad se ona probudi... mirno spavaj! (petarpan)

ja sam majka 5-mjesečnog dečkića začetim 11. MPO postupkom i jako smo se namučili da bi do njega došli , jako sam tužna što netko kao vi kroji budućnost ove zemlje, vašim istupom uvrijedili ste mnoge roditelje i djecu te buduće roditelje koji se svim srcem bore da dođu do svojih bebica, a nisu tako sretni da im za to ne treba pomoć (fjora)

ne znam šta pametno reći na izjavu uzvišene zastupnice koja misli da je bogom dana da svojim komentarima dirne u srce svima nama koji živimo i dišemo za to, da beskrajnu ljubav poklonimo svojoj još nerođenoj djeci, bilo na ovaj ili onaj način. u tebi jadnice nema ni trunke suosjećanja i ako ne znaš učiniti ništa korisno, ne petljaj se tamo di ti nije mjesto. voljela bi znati što bi učinila kada bi se našla u situaciji da neizmjerno želiš djecu a ne možeš do njih... osim u snovima, ali ti više nećeš mirno spavat, a ako zaspiš nadam se da ćeš se sanjati u našoj koži...da samo makar na tren osjetiš našu agoniju.. mislim da ne tražimo puno!!!!!! (mimi 3)

danas me je sram što živim u državi u kojoj si ti saborski zastupnik. Ti kao visoko školovana osoba i kao biloginja govoriš na takav nacin o MPO pa di si kupila diplomu! Da te nisu naučili niti osnovno o nastanku novoga života i reci mi glupačo molim te u čemu je razlika između djece začeto prirodnim putem i one iz epruvete? Jel se možda spajaju jajašca i spermatozoidi iz druge galaksije? Mnogi ljudi prolaze muku po umjetnima čak 38% bračnih parova u hrvatskoj! ŠTO BI TREBALI ĆIPOVE UGRADIT NA TU DJECU PO ČEMU SE RAZLIKUJU OD OSTALE DJECE? Dali se možda osječaš povlašteno i misliš da možeš prirodnim putem zaćet bez ićije pomoči, jesi li možda probala jesi li sigurna u tu svoju povlaštenost. Dao Bog da prođeš muku parova koji silno žele djete, dali če ti to djete biti onda drukčije? Da zaboravio sam ti češ slušat crkvu i nečeš oćajavat niti ga želit... Dolazi kriza, a ja sam sve pare dao na umjetnu ajd mi molim te posalji svoje diplome da guzu mogu obrisat nema se za wc papir (marac)

Marijana zaista govoriš kako izgledaš, prava mala seljančica,naime neznam da li si majka ali ako nisi iskreno ti želim dijagnozu sterilna, tako da na svom primjeru pokažeš kako ne prihvaćaš mpo ljude koji idu na mpo cijenim još više jer trnovit je njihov put do anđela,a takve primitivne i zatucane osobe poput tebe žalim, ničija nije do zore sjala pa neće ni tvoja (miffy)

Nekako mi se cini da bi vam bolje lezala uloga vatrogasca s obzirom da vidim i tu polozenu sposobnost u kilometarskoj biografiji. Takva glava moze samo posluziti za nositi sljem. S biologijom ste si malo na Vi, koliko vidim. Tko ce paziti frizidere u kojima su oplodjene jajne stanice? Vatrogasci bi mogli...hahahahahaha.... Boze, koja mentalna ogranicenost i retardacija... Iskreno te zalim sirotice nasa, nasa saborska zastupnice! (Tina)

sramota zenskog roda. (ogorcena)

radim u školi. volim djecu. ne znam kad će doći dan da i meni netko kaže majko. učim engleski jezik prvašiće i kako koji dan mi moji mali predivni učenici postave pitanje zašto i ja nemam djece. što da im kažem. kako da njima objasnim da smo ja i suprug neplodni. oni su mala nevina djeca, no VI? zar i Vama treba objašnjavati??? ono što ste Vi rekli meni je posve neshvatljivo. kako možete, kao osoba i kao žena izustiti išta slično o potpomoguntoj oplodnji??? sanjam dan kad ću i ja biti majka, sanjam dan kad će moje dijete učiti profesor poput mene, sanjam dan kad neću plakati kad vidim da ni ovaj mjesec nema nade, sanjam dan kad me osobe kao Vi, neće toliko izbaciti iz takta jer ono što želim, ono što jesam nije neobično. molim Boga za dan kad ću ja biti ponosna majka a Vama želim sve najbolje i da nikad ni Vi, ni Vaša djeca ne doživite bol s kojom se ja i meni slične borimo svakodnevno. (neve_nera )

dat će Bog, šetat ćeš i ti od Petrove do Vuk Vrhovca jer nećeš ni ti drugačije moći imati dijete....ako zbog ničeg drugog a ono zbog tog što će se teško naći netko tko bi takvo ljigavo, prepotentno i preparirano stvornje ševio. Nisi za niš drugo nego da se vratiš u Kutinu i skočiš u kakav lonac kutinske Petrokemije da od tebe naprave kakav NPK ili neko drugo gnojivo. UMJETNO gnojivo. (ogulinac)

Ženska glavo!! U 21. stoljeću si. Odlijepi se od selskih šerifa u obliku župnika i počni malo misliti svojom glavom. Mlada si, nisi loša daj onda budi i pametna. (Doc)

NEMAM LJEPIH RIJEČI PA TI IH NEČU NITI NAPISATI, SAMO ME ZANIMA KAKO SE UJUTRO OSJEČAŠ KAD SE POGLEDAŠ U OGLEDALO, JADNICE. KOLIKO GOD BILO BOLNO OVO ŠTO PROLAZIMO MI RODITELJI KOJI ŽELIMO DJECU TOLIKO SMO OD BOGA BLAGOSLOVLJENI JER ZNAMO CJENITI VIŠE NEGO ŠTO ČEŠ TI IKAD IŠTA MOČI CJENITI. AKO MISLIŠ DA SVI ONI SA KOJIMA SI SPAVALA CJENE TVOJ RAD I ZNANJE SAMO TE ŽELE ZA ISPUNIT SVOJU LJUDSKU POTREBU A TI NEMOŽEŠ NITI TO, JADNICE. SLJEDEČI PUT KAD BUDEŠ PROLAZILA BILO KOJOM ULICOM U NAŠOJ LJEPOJ DOMOVINI HRVATSKOJ PUNO ČE TE OČIJU GLEDATI SA TUGOM I MIŠLJU KOLKO SI JADNA. (namjerno pisah velikim slovima jer ona su tu da viču umisto mene i svih koliko si JADNA,) (Kristina)

Zastupnice Petir,da li možete mirno spavati? Da li vas imalo grize savjest nakon onih nebuloza iznesenih u saboru? Smatrate li da ste povrijedili prava i dostojanstvo 15000 MPO djece, njihovih roditelja i članova obitelji? Kada se pogledate u ogledalo, što vidite? Vama bi više odgovarala crna uniforma i crvena trakica oko lijeve ruke i oznaka na uniformi Sanitätsstaffel. Ako imate imalo ljudskosti najmanje što možete učiniti jest da se javno ispričate djeci, obiteljima, liječnicima i medicinskom osoblju koji ulažu maksimalan trud i podršku nama koji smo suočeni s problemom neplodnosti. Vaši vas simpatizeri iz crkvenih krugova nazivaju Ivanom Orleanskom. Nemojte zaboraviti da su tu istu Ivanu nakon kraćeg vremena proglasili heretikom i spalili na lomači. Zato pripazite dok vas crkveni prijatelji pozivaju na roštilj jer se kod njih nikad ne zna. (L J U F I )

Gospođo Petir, vi ste umjetna plavuša. Znači li to da ste manje vrijedni, ili gluplji, od prirodnih plavuša? Majka djeteta 'iz epruvete', Zagreb (imam ivf bebe)

I za kraj, maknite taj križ sa svog vrata jer time vrijeđate Isusa.

Jučer su mi se dogodile tri prekrasne stvari od kojih su dvije obiteljskog karaktera, a treća koja nema direktne veze sa mnom,  je da će Haag suditi Srbiji za genocid počinjen u Hrvatskoj. To ne znači da ćemo automatski dobiti proces jer nažalost suci Haškog suda ne razmišljaju kroz moralne vrijednosti, već kroz procesne, tj. važnija su im prava okrivljenika nego žrtava. Zato se i dogodilo da je tužba BiH protiv Srbije za još veći genocid bila odbijena.

Na reakciju Srbije nije trebalo dugo čekati. Ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić najavio je odmah u dnevniku RTS-a da će Srbija uložiti protutužbu protiv Hrvatske, i tužiti nas za genocid u Oluji i za vrijeme NDH izjavivši: "Na našu veliku žalost, Hrvatska nije prihvatila ruku pomirenja, i zato ćemo ih tužiti za protjerivanje 250.000 Srba u Oluji, kako bi se konačno utvrdila istina." Očito mu ni diploma iz Harvarda ne pomaže da shvati istinu.

Skoro identične izjave poslije objave čule su se skoro iz usta svakog srpskog političara, bez obzira sa koje strane Drine se nalazio.
Tako je Milorad Pupovac izjavio: „Hrvatska i Srbija trebaju preuzeti odgovornost za suđenja za ratne zločine i priznati postojanje ratnog zločina, a ne inzistirati na genocidu.  Ni ovaj put nitko Srbe u Hrvatskoj nije konzultirao o onome što se njih tiče i što se još jednom preko njihovih glava nastavlja rat pravnim sredstvima. Iako smo mi oni koji o tome mogu najviše reći i kojih se to najviše tiče.“

No gospodin Pupovac zaboravio je kako zločini nisu bili spontani, već motivirani i navođeni politikom iz Beograda. Kako tenkovi i avioni nisu bili proizvedeni u garažama u Kninu, Okučanima, već dovezeni iz Srbije. Kako je Jugoslovenska armija mobilizirala ljude po Srbiji i slala ih u rat u Hrvatsku. Kako je zapovjed za evakuaciju Srba iz Hrvatske došla iz Beograda.

Jedini normalan u izjavu dao je Čedomir Jovanović izjavivši: „Vidjet ćemo kakva će biti presuda samog suda, ali mi izgledaju neuvjerljivo i nepristojno svi oni argumenti koji svoju osnovu grade na činjenici da nam se ne može suditi za neke zločine jer nismo bili zemlja članica UN-a.“

Po tko zna koji put bez obzira bili oni lijevo ili desno orijentiraninam, Janezi nam opet stoje na putu. Prije ih je ugrožavao ZERP, kao da su oni ribolovna velesila. Zbog toga se pitam, nisu li oni za Hrvatsku trenutačno opasniji od raznih mafijaša koji ubijaju po Zagrebu ili ne?

Govore nam kako su nam prijatelji, kako nam žele pomoći na putu do Europske unije, ali svako malo nam postavljaju nove ultimatume. Zar oni ne razmišljaju kako postavljanje jednostranih ultimatuma sigurno ne približuje narode. Zbog toga ih ljudi sve više mrze, mrze više i od Srba.

Sada su zablokirali pregovore za 6 poglavlja. Navodno im smetaju zemljovidi koji uključuju sporne parcele na lijevoj obali rijeke Dragonje i granicu na moru, stajališta u kojima se spominje ZERP, oporezivanje cigareta, te osobne iskaznice i putovnice. Sve je to navodno, jer ti mučci nemaju čak ni hrabrosti otvoreno reći što ih smeta. Zato su svoje frustracije zapakirali u jednom tajnom izvještaju.
Jednostavno treba ih negirati. To će ih najviše nervirati.


Svatko normalan se pita, zašto nam to oni rade? Jedan od razloga je kompleks veličine. Na taj način pokušavaju biti veći i jači nego što u stvarnosti jesu, a svoju silu trenutačno mogu zahvaliti propisima EU gdje svaka članica može uložiti veto na određene odluke. Drugi razlog je što su Slovenci tako odgajani kroz povijest tako da danas ne znaju što je to prijateljstvo.

Zadnji podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju kako je u prvih osam mjeseci 2008. u odnosu na isto razdoblje prethodne godine izvoz roba povećan 7,5 posto, a uvoz 12,3 posto, a pokrivenost uvoza izvozom pala je sa 47,9 posto na 45,1 posto. O ukupnoj zaduženosti države, tvrtki i stanovništva da ine govorimo, a odgovara skoro cjelogodišnjem BDP-u.
Ovi podaci nisu nikakva iznimka jer već godinama uvoz raste brže od izvoza. HDZ-ova vlada je prije 5 godina pobijedila pod motom „Pokrenimo Hrvatsku“  i "Idemo dalje" no očito se ništa presudno nije pokrenulo zahvaljujući njoj. Doduše doneseni su brojni novi zakoni, statistički je smanjena nezaposlenost, ali vanjski dug i vanjskotrgovinski deficit je samo porastao, a to je najvažnije. Problem je taj što je novac posuđen od banaka većim dijelom potrošen na robe iz uvoza, a koje nisu stvarale novu vrijednost. Kad kupujemo automobile, televizore, odjeću ili Milka čokoladice novac odlazi natrag u inozemstvo, ali sada sa kamatama.

Jedini koji se donekle trudi da novac ostaje u zemlji je HGK, no ona sama ne može utjecati na vladu i na potrošačke navike. Pored toga često i same domaće tvrtke samo na uvoznu robu lijepe svoje naljepnice i time zavaravaju kupce koji misle da kupuju domaće (Podravka, Dukat, Franck, Agrokor, Končar-kućanski aparati, X-nation itd.). Osim toga trgovci poput Mercatora, Kauflanda, Lidla, Intersparra, Metra, Merkura, Bauhausa, Baumaxa, Brico, Kike, Lesnine i drugih uglavnom guraju robu iz svojih domicilnih zemalja ili zemalja gdje već imaju izgrađene partnerske odnose. Pretjerani uvoz bi se mogao i smanjiti uvođenjem strožih normi koje mora zadovoljiti proizvod tako da se u Hrvatsku više ne bi mogla uvoziti roba koja je nekvalitetnija od domaće, ali jeftinija.

Hrvatska doduše ne može proizvoditi sve što uvozi, ali može stimulativnim i destimulativnim metodama prisiliti strance da za dio takvih proizvoda ili pokrenu proizvodnju ili ta to nadoknade kroz neki offset posao. Hrvatska više i nema tako skupu radnu snagu jer je cijena rada u Češkoj, Slovačkoj i još nekim istočnoeuropskim zemljama jednaka ili i viša od Hrvatske. No danas troškovi rada, i dobra cestovna i morska povezanost nisu jedini čimbenici prilikom odlučivanja gdje investitor želi postaviti svoj novi pogon i zato nas strani investitori obilaze u velikom luku.
Sada kada cijelom svijetu predstoji gospodarska recesija i rast nezaposlenosti, jedino rješenje je mješavina protekcionizma i novog investicijskog ciklusa predvođenog državom. Trgovce treba natjerati da više prodaju domaću robu ograničenjem uvoza određenih tipova proizvoda iz određenih zemalja. Na primjer, zabranom uvoza tekstilnih, kožarskih, drvnih, prehrambenih proizvoda iz Kine, Indije, Bangladeša, Vijetnama. Konačno sa takvim zemljama Hrvatska ima veliki vanjskotrgovinski deficit. U Kinu izvozimo za 10 miliona eura, a iz nje uvozimo za  1000.
Osim toga Hrvatskoj da bi bila razvijena zemlja nedostaje još mnogo toga. Dobar dio toga možemo napraviti sami oslanjajući se na domaću pamet i tvrtke. Ima mnogo prostora u ekologiji, energetici, vodoprivredi, prometu, što sve u konačnici može pomoći državi u smanjenju ovisnosti od uvoza i racionalizaciji troškova, a koje nitko ne može preseliti preko noći odlukom nadzornog odbora u neku drugu zemlju samo zato jer je tamo još jeftinija proizvodnja. Jasno za to su potrebna sredstva, a država ih jedino može osigurati smanjenjem nekih stavki u budućim proračunima, davanjem koncesija ili JPP. Novo zaduživanje bi imalo smisla samo ako bi ušteda ostvarena nekom investicijom bila veća od rate kredita. Kako se upravo donosi zakon o JPP, možda će se sada kroz taj način naći novi investitori.

Jasno da to neće odgovarati velikim multinacionalnim tvrtkama i uvoznicima, ali sada u doba krize kada im je svaki kupac važan, treba im pokazati zube i reći – Ako vam se kod nas ne sviđa, vi prodajte drugome. Veliku ulogu u tome može odigrati i javna televizija ograničavajući emitiranje reklama stranih tvrtki i brandova, a taj medijski prostor pod povoljnijim uvjetima ustupit domaćim. Konačno ljudima su već dosadile reklame sa Ariel, Persil, Tide i druge strane detergente.

„Tko se boji policije još? - Tko se boji Sanadera još?“ – trebali bi pjevati svi kriminalci i nasilnici. Tomu se ne treba čuditi jer su naša policija i pravosuđe u rasulu, a za što je najviše kriva HDZ-ova vlada koja upravlja Hrvatskom zadnjih 5 godina.
Nije problem u zločincima već u državi u kojoj ne funkcionira kako treba niti policija, niti pravosuđe, niti zatvorski sustav. Svaki dan u našim medijima možemo pročitati neki novi biser iz ta tri područja od kojeg svakom normalnom čovjeku pamet stane.
-kad liječnik utvrdi da netko ne smije držati oružje nije dužan odmah to javiti policiji
-policija nije sposobna naći osobu koja se ne skriva
-policija nije sposobna ukloniti sa cesta vozila kojima je istekla registracija
-nelegalno skupljanje dokaza bez sudskih naloga koji potom ne vrijede na sudu kao na primjer u slučaju Capaua
-loši i nepotpuni očevidi mjesta zločina
-policijski službenici na odjelu za strance nisu dužni znati niti jedan strani jezik
-u policiji su zaposlene osobe za dosjeom poput Željka Grgića, ubojice Ante Paražika
-nedovoljan broj policajaca koji rade očevide saobraćajnih nesreća
-zastarjeli sustavi praćenja sumnjivih vozila u doba kada postoje sistemi poput Starcatch ili Starchase
-ne kažnjavaju se pojedinci koji ističu razne fašističkih simbola
-sudska rasprava u kaznenim slučajevima se ne može održati ako optuženik koji se brani sa slobode nije prisutan, premda je prisutan njegov odvjetnik
-kratko radno vrijeme prekršajnih sudova
-u slučajevima nasilja u obitelji, sudovi ne štite žrtvu, pa često žrtve moraju napustiti svoj dom
-na dopisima sa suda navodi se adresa žrtve, tako da je lako može okrivljenik naći i maltretirati
-brojni sudski sporovi odlaze u zastaru zbog sporosti sudova i time krivci prolaze nekažnjeno, a neki prolaze nekažnjeno unatoč priznaje krivice poput slučaja ubojstva obitelji Zec
-državljani sa dvojnim državljanstvom brane se sa slobode, tako da mogu uoči presude slobodno pobjeći u zemlju koja ih ne izručuje poput dr. Šimića
-brojne skandalozne presude poput one gospičkog suca da je guranje prsta u anus poput rukovanja, a za koje suci ne odgovaraju jer ih vlast ne može smijeniti, a sami sebe uzajamno štite poput mafije
-smiješne kazne za ubojstva koje počine maloljetnici, a problemi sa pubertetom su razlozi da se i takve kazne još smanje
-nedovoljan kapacitet hrvatskih zatvora
-u zatvorima poluotvorenog tipa pronalaze se droge i prostitutke
- zatvorenici bez problema dobivaju dozvole za izlazak iz zatvora radi liječničkih pregleda kod privatnih liječnika ili odmora sa obitelji

I sada bi jedan sumnjivac, Sanader, trebao riješiti Hrvatsku mafije kao da je za ovih 5 godina HDZ-ove vladavine nije niti ni bilo, kao da je to nova pojava. Sumnjivac koji odbija objasniti kako je stekao svoje skupocjene satove, koji nije jedan puta lagao ljude, a koji bi plijenio „mafiji“ imovinu. Prvo bi trebalo provjeriti njegovu imovinu, a ne osloniti se na njegove izjave, kao da je on častan čovjek.

Vlast stalno govori kako su donijeli dobre propise, pa mi onda nije jasno zašto se ti propisi ne provode. Očito su puni rupa, pa ih svaki bolji odvjetnik zna zaobići. Najavljuju se Hrvatski FBI, antimafijaški zakoni, posebni odijeli na sudovima, novi režim odlazaka na vikend zatvorenika. Pa ljudi moji, koji slobodan vikend. Treba da trunu u zatvorima, neka osjećaju kaznu. Ja bi im ukinuo to pravo.

Isto tako zamjeram oporbi da je stala uz bok Sanaderu jer je on najodgovornija osoba za ovakvo loše stanje u Hrvatskoj. Nije napravio nikakve reforme, već je samo zategnuo bore. Oporba može i mora podržati Sanadera ako pošalje neki pametan prijedlog u Sabor, ali ga cijelo to vrijeme treba prozivati i podsjećati da je on glavni krivac za ovo stanje i da sada on mora vaditi kestenje iz vatre.

Molba diplomirane pravnice Andreje Veljače na natječaju za posao u državnoj službi odbijena bez obrazloženja. Andreja je bila jedina osoba sa stopostotnim invaliditetom među sedam kandidata za mjesto zamjenice pravobraniteljice za invalidne osobe, ali joj to nije pomoglo.

Ovim je riječima 32-godišnja diplomirana pravnica Andreja Veljača opisala svoj pokušaj da, kao slijepa osoba, postane zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
- Na natječaj sam se javila jer imam sve potrebne kvalifikacije za to radno mjesto, ali i želju da svojim znanjem i iskustvom pomognem osobama s invaliditetom da postanu punopravni članovi društva. Nakon što sam prije četiri i pol godine oslijepjela, prošla sam rehabilitaciju u Centru “Vinko Bek”. Naučila sam živjeti sa sljepoćom. Krećem se samostalno uz pomoć bijelog štapa, naučila sam brajicu, a radim i na računalu uz pomoć čitača ekrana s govornom jedinicom.  Zaposlena sam u Savezu slijepih Hrvatske, na mjestu voditeljice projekata i programa, gdje obavljam i dio pravnih poslova vezanih uz prava slijepih osoba. Prije toga sam radila u Općinskom sudu u Donjoj Stubici, te u imovinsko-pravnoj službi Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji.

Iako je u javnom pozivu objavljenom 18. srpnja izrijekom stajalo da “prednost pri imenovanju zamjenika pravobraniteljice ima osoba s invaliditetom ukoliko ispunjava sve tražene uvjete”, na to mjesto nije predložena Andreja Veljača, jedina od ukupno sedam kandidata koja je na javnom pozivu bila osoba sa stopostotnim invaliditetom.

Umjesto nje prednost je u izboru za zamjenika pravobraniteljice pravne struke dobio Boris Jakov Geričić, diplomirani pravnik koji će, nakon što ga na tu poziciju izabere Sabor, imati mandat u trajanju od osam godina. Izabrani kandidat zaposlen je u Hrvatskim autocestama na poslovima izvlaštenja nekretnina, a prije toga je radio u HZZO-u, Udruzi radničkih sindikata tijekom angažmana u URS-u, od 2000. do 2003., sudjelovao u rješavanju problema osoba s invaliditetom, te Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, inače i sama s najvišim stupnjem invaliditeta (tetraplegija), tvrdi da je odluka potpuno u skladu sa zakonom i izjavila je:
- U Zakonu stoji da, ako je za pravobranitelja izabrana osoba s invaliditetom, nije prioritet da to budu i njezini zamjenici. Prema zakonu nisam dužna pismeno obrazložiti zašto je netko odbijen. Mogu samo reći da su i stručnost, i iskustvo, i rad s invalidima, kao i odnos u razgovoru sa mnom, bili na strani kandidata kojeg sam izabrala.

Povodom Međunarodnog dana slijepih osoba Dobro jutro Hrvatska i Slobodna Dalmacija su nas podsjetile na jedan od problema u našoj maloj državi, s kojim se nažalost susreo veliki broj naših građana, a koji se gura pod tepih. Slučajeve sumnjivih zapošljavanja. To još ne bi bilo ništa novog kada osoba koja je odlučivala o odabiru osobe u ovom konkretnom slučaju, Anka Sošnjak, javna pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, koja je i sama 100 postotni invalid ne bi odbila drugog invalida, slijepu diplomiranu pravnicu, Andreju Veljaču bez obrazloženja.
Po meni gospođa Sošnjak nije niti očekivala da će se na natječaj javiti slijepa osoba, već osoba sa nekim manjim hendikepom, možda jednom umjetnom nogom, koja bi lakše savladavala obaveze u poslu.

Hvala Bogu, ja se do sada nikada nisam morao javljati na nekakav natječaj za zapošljavanje jer sam uvijek radio samo za sebe, ali brojni moji prijatelji su prošli velike kalvarije.  U 98 posto slučajeva, bez obzira bili ti natječaji u državnom ili privatnom sektoru, rijetko koji kandidat saznaje zašto nije prošao na natječaju. Zbog toga se često govori kako su natječaji za zapošljavanje namješteni. Kako vlada korupcija. Godinama se govorilo kako u Zagrebu jedino posao mogu dobiti jedino Dalmatinci i Hercegovci. Odbijeni kandidati gube samopouzdanje jer misle da su nesposobni i da jedino mogu dobiti lošije poslove.

Zato bi bilo neophodno da se donese pravilnik kojim bi se uvele obaveze da poslodavac bez obzira bio on iz javne ili privatne sfere obznani odbijenim kandidatima koje kriterije nisu ispunili, a za one primljene javno objavi na osnovu čega je primio. Time bi to bilo transparentnije.

Ako su točne informacije objavljene u Beogradskim Večernjim novostima, Veljko Kadijević, najtraženiji optuženik za ratne zločine kojeg traži Hrvatska, dobio je 13. kolovoza državljanstvo Rusije.

Ruska federalna imigracijska služba prihvatila je njegov zahtjev za dobivanje državljanstva, a predsjednik Dimitri Medvedev potpisao je ukaz na kojemu je među 14 osoba i ime bivšeg ministra obrane SFRJ i šefa generalštaba JNA.

Ustav Ruske Federacije ne dopušta izručenje ruskih državljana drugim državama, tako da međunarodna tjeralica koju je Hrvatska prošle godine raspisala za Kadijevićem postaje bespredmetna.

Umirovljeni general JNA protiv kojega su u Hrvatskoj podignute tri optuženice za ratni zločin, i to na sudovima u Bjelovaru, Vukovaru i Osijeku, u Moskvi, gdje je dobio politički azil, živi od 2001. godine. Status izbjeglice umirovljeni general JNA dobio je 2005. godine, a prema ruskom zakonu trebalo je proći tri godine prije nego što je mogao zatražiti državljanstvo.

Kadijević je bio zadnji ministar obrane bivše SFRJ od 1988. do 1992. "Bio je na čelu vojske 1991. kad su vođene vojne operacije u Vukovaru i Dubrovniku, zbog čega je protiv njega u Hrvatskoj raspisana tjeralica", navodi beogradski list.

"Poslije objavljivanja Kadijevićeve autobiografske knjige 'Kontraudar' u Moskvi i razgovora za medije u kojima je objasnio da stalno boravi u tom gradu, Hrvatska je zatražila od Rusije njegovo izručenje da bi mu se sudilo pred hrvatskim sudom. Vlasti u Rusiji nisu prihvatile taj zahtjev, jer su smatrale da za izručenje nema dovoljno argumenata. Za Rusiju je bilo dovoljno to što za Kadijevićem nije bila raspisana nikakva tjeralica Međunarodnog tribunala u Haagu", pišu "Večernje novosti".

Kadijević je ispričao novinaru ruskog tjednika "Boljšoj goroda", kako prenose "Večernje novosti", da je "u proljeće 2001. na vrata njegova stana pokucao kurir iz mjesnog ureda Haaškog tribunala i donio mu poziv za sud na kojemu je trebao biti svjedok, ali da nije otvorio vrata, nego je već sutradan kupio zrakoplovnu kartu za Moskvu i odletio u Rusiju. Iz Beograda sam otišao ne zbog hrvatske optužnice nego zato što ni po koju cijenu nisam htio ići u Haag." Dodao je da mu u posjet iz Beograda povremeno dolazi najbliža rodbina, kći, unuka i zet. Ni sada, kad je dobio rusku putovnicu, Kadijević ne kani putovati u Beograd", pišu "Večernje novosti".

Naša vlada trebala ukinuti sa praksom da se ljudima ne sudi dok nisu dostupni pravosuđu. Da je Republika Hrvatska donijela presudu, zahtjev za izručenjem bi imao veću težinu i Hrvatska bi mogla optužiti Rusiju da skriva ratnog zločinca. No teško da je to i moglo se ostvariti uz ovakovog nepatriota Sanadera i nesposobnu vladu.
Ja bih volio da se Hrvatska ugleda na Izrael koji je oteo Eichmanna u Argentini premda je imao njihovo državljanstvo i usprkos svim međunarodnim propisima. Time bi smo cijelom svijetu pokazali da nismo ničije sluge, već dostojan protivnik kojeg ne treba podcjenjivati.

U zadnje vrijeme sam imao dosta obaveza, pa se ispričavam svim svojim redovitim pratiteljima.



Kada sam nedavno pročitao izjavu Ljube Jurčića u Lideru kako država nije dobar gospodar i kako bi se trebala riješiti INA-e i vjerojatno po njegovom mišljenju i drugih tvrtki, strašno sam se razočarao. Jer ako to čujem od jednog profesora ekonomije, koji je ujedno i političara, kako onda njemu, ali i drugima koji zagovaraju takvo stajalište, mogu vjerovat da bi dobro gospodario ili već gospodari državnim novcem?

Kao prvi primjer da se može razumno voditi država, razveselila me je vijest da je ministar Vukelić odbio kupovinu novih kamiona za vojsku jer je i najpovoljnija ponuda bila iznad maksimalnog predviđenog iznosa. Šteta što i drugi odgovorni u državi ne donose češće takve odluke, pogotovo kad čujemo koliko se novaca troši u velikim infrastrukturnim cestovnim i željezničkim projektima.
Drugi primjer koji mogu navesti je PPK Valpovo. Prije dvije godine, država je oprostila 54 miliona kuna dugovanja, a sada radnici koji su vlasnici 93 posto dionica hoće da ih država ponovno spasi tako da im oprosti nove dugove koje su stvorili prema državi.
Najveći problem u velikim sistemima, bili oni državni ili privatni je taj što se u njima uvijek može krasti. Revizije svako malo nalaze neke propuste, no rijetko čujemo da je netko za njih odgovarao i snosio ne samo moralnu, već i materijalnu odgovornost. Da je dobio otkaz i morao nadoknaditi štetu.

U državi postoji mnogo mjesta gdje bi se moglo uštedjeti, no često za to treba donijeti i nove propise. Tako bih volio na primjer da donesu propis kojim bi ministarstvo financija jednom godišnje izvijestilo Sabor koji državni službenici koriste službene kartice, koliko su na njih poimence potrošili i na što. No bez obzira na to, čovjek koji ima takvo mišljenje ne može biti dobar premijer ili ministar. To nije borac, a nama za našu sveopću dobrobit takvi trebaju.

Uvijek su mi bile smiješne potrebe o uključivanju određenih segmenata društva u politiku po ključu. Toliko posto mladih, toliko posto žena, toliko posto seniora, toliko posto invalida. U politici bi trebao postojati samo jedan ključ, a to je sposobnost – znanje plus volja. No to nije niti naša, niti svjetska realnost.

Osim toga mediji nedaju dovoljno prostora novim ili manje poznatim imenima jer ona nisu zanimljiva konzumentima, a kada im i daju, to je površno. Tako u Globusu br. 925 pod naslovom SDP-ovi pioniri serviraju priču o novim snagama SDP-a od kojih većina njih i više nije tako nova. No ako i maknemo sa strane tu činjenicu, od njih nismo čuli ništa orginalnog, obečavajućeg. Nikakav novi razlog da bi glasali za SDP umjesto za neku drugu stranku (pod uvjetom da glasamo za neku drugu stranku).

Tako je meni simpatična Iva Prpić izjavila: „Vidim Hrvatsku u kojoj mladi lako dolaze do stana bez upadanje u dužničko ropstvo, i do prvog posla, pri čemu ne igraju veze i politička pripadnost, nego kompetencija i uložen trud.“

Isto takvu izjavu mogao je dati i član HDZ-ove mladeži, jednako idealističku i u trenutačnoj situaciji i utopističku.

Marija Lugarić koja se proslavila uoči prošlogodišnjih izbora izjavom o vjeronauku u školi rekla je: „Milan Bandić je uspješan gradolnačelnik. Da nije, ljudi ga ne bi tri puta izabrali.“

Briljantna izjava prema kojoj je on osvojio gradolnačelničko mjesto samo zahvaljući svojim sposobnostima, a ne SDP-u. Ako je tako po tebi, čemu onda uopće dilema da li kandidirati Bandića za gradolnačelnika i četvrti put.

I da ne citiram dalje, u svakom slučaju SDP se nastoji prikazati javnosti kao homogena stranka u kojoj svi igrom slučaja slično ili jednako razmišljaju, a u stvari je daleko od toga. Kao i u svim drugim strankama, članovi različito razmiušljaju i često se ne slažu sa odlukama vodstva, no boje se to „javno“ izreći. Boje se da će ih stići kazba, da neće napredovati.

Drugi, možda i veći problem SDP-a je što SDP-ovo vodstvo nezna iskoristiti svoje članove i angažirati ih na različitim projektima kako bi spremni dočekali i preuzeli vlast. To se zove vlada u sjeni, bila ona na lokalnom ili nacionalnom nivou. U svakom slučaju Zoran Milanović imati će još puno posla za obaviti, ako želi detronizirati bez ikakve koalicije HDZ.

Libijski čelnik Gadafi i talijanski premijer Berlusconi potpisali su 30.8. u Bengaziju sporazum po kojem će Italija Tripoliju isplatiti milijarde američkih dolara u obliku ulaganja i naknada za svoju kolonijalnu vladavinu tom sjevernoafričkom zemljom.
Italija će Libiji u sljedećih 25 godina dati pet milijardi dolara u ime odštete za kolonizacijsko razdoblje, izjavio je talijanski premijer za posjeta Libiji. Sporazumom se reguliraju sporna desetljeća talijanske okupacije i kolonizacije Libije u proteklom stoljeću. »Sporazum treba okončati 40 godina nesuglasica.
Sporazum obuhvaća i projekt uklanjanja mina iz kolonijalnog razdoblja kao i mirovine za osobe koje su stradale od nagaznih mina koje je u kolonijalnom razdoblju postavila Italija. Sporazum o »prijateljstvu« trebao bi ukloniti posljednje zapreke poboljšanju odnosa između Italije i Libije.

U demokratskom sustavu političari su sluge i razum naroda, a narod bi trebao prepoznati one koji znaju najbolje, zaštititi njihiove interese. U svakom slučaju narod – glasači bi su odgovorni za dobar ili loš odabir svojih zastupnika.

Zato me strašno smetaju izjave poput nedavne izjave da krivnju treba individualizirati.  Bilo bi super kada bi se ona dala individualizirati, ali u slučajevima velikih zločina mislim da to nije dovoljno.

Kada su glasači u Srbiji izabrali Miloševića i to ponovili na izborima nekoliko godina kasnije, postali su suučesnici u zločinima prikrivajući zločine i zločince. Zato kada me netko pita ili me bude pitao, volim li Srbe – moj odgovor je: Ne mogu voljeti njene građane dok glasaju za SPS, DS ili SRS premda je to njihova unutarnja stvar. Ne mogu voljeti Srbiju i biti sretan što mi je ona susjed dok ne namiri štete koje su nanjeli Hrvatskoj njeni tenkovi, topovi, avioni. Dok ne namiri troškove razminiravanja, bolničkih liječenja, invalidnina.

To ne znači da ću ih kada posjete Hrvatsku nečim ugroziti, vrijeđati jer mi to moja kultura ne dozvoljava. Ja ne želim biti agresor kao što su oni to bili.

Jednog dana međunarodni sud u Haagu će možda presuditi da Srbija nije kriva za ratne štete u Hrvatskoj, no ne može me prisiliti da nekoga volim, barem dok ne plate štetu. Ja se samo mogu nadati da će naša vlada konačno riješiti pitanja sa Srbijom, vratiti Hrvatskoj otete dunavske ade i nekim načinom namiriti nanjete štete i da neće izdati nacionalne interese, jer većinu te obnove smo financirali mi, porezni obveznici.

Korupcija je svugdje prisutna, ne samo u Hrvatskoj već po cijelom svijetu, samo nije svugdje uzela jednako maha. Ona je posljedica loših zakona i propisa, ali i nedovoljne brige vlasti za svoje građane, porezne obveznike.

Na primjer, ako vam kažu da za operaciju treba čekati više mjeseci, pa i godina, zato jer nema slobodnih termina, zar nećete pokušati svim mogućim načinima doći do njega? Hoćete.

Ako želite sklopiti dobar posao sa državom ili gradom, zar nećete probati nekako podmazati komisiju? Hoćete.

Nisu krivi oni koji daju mito, jer je to borba za opstanak. Problem je netransparentna država. Problem su slabe plaće. Problem su loši zakoni i propisi. Još nedavno se država hvalila Hitrorezom, kojim će olakšati ljudima život, no nešto su zašutili.

Ja neću negirati da nisam dosada dao nikome motivaciju, samo hvala bogu bile su to one sitne "moralne" kojima nisam zakinuo nikoga. I nije mi žao jer država je donijela takve propise. Na primjer, država ne razlikuje bolje i lošije vozače. No zbog onih koji precijenjuju svoje mogućnosti stradavaju i oni sposobniji. Po zakonu su jednaki vozači Niko Puljić i neki penzioner.

Korupcija se nikada neće u potpunosti iskorijeniti, ali se može svesti drugačijim propisima kojima država ne štiti svoju nesposobnost i manjkavost. Zato ne treba zamjerati Bandiću, Kalmeti i drugima da dogovaraju sumnjive poslove jer im je tako jednostavno lakše. Država im je to dozvolila, sve je po zakonu.

Očito takva situacija odgovara i Sanaderu, ali i opoziciji, a novinari su samo Don Quioti modernog doba. Da im ne odgovora, a naročito HDZ-u, mijenjali bi zakone. Zato osobno sumnjam da su oni famozni satovi bili nekakvo mito.

Od kada je nedavno na Jelačić placu Marko Perković poznat pod umjetničkim imenom Thompson održao koncert, u javnosti se nije stišala debata o zabrani isticanja ustaških i fašističkih simbola i to sve zbog šačice neodgovornih osoba koje misle da je to cool. Tako smo doznali i da je neka individua (ne mogu ga nazvati drugačije) dala svom sinu ime Ustaša, a isto tako su bile objavljene slike tetovaže na nadlaktici sa motivom ustaškog grba.

Ima nas ljudi svakakvih. Što se tiče tetovaže, svakakve gluposti ljudi crtaju po sebi, tako da me to ne iznenađuje, ali nazvati svoje dijete tako, e to je već boleština, zrela za Vrapče.

No da ne skrećem sa teme, po meni bi isto tako trebalo uvesti zabranu isticanja simbola srpa i čekića. Mnogi se sa time neće složiti. U postotku čak više ljudi podržava srp i čekić nego fašistička znakovlja, a i kad je i jedna i druga politika donijela ljudima zlo.

Glavni argument ljubitelja srpa i čekića je antifašistička borba. To je točno jer uglavnom otpor protiv fašista u okupiranoj Europi su predvodili komunisti. Daljnji dokaz na koji se pozivaju je taj što u komunizmu nije bilo rasnih, vjerskih i nacionalnih progona. Točno je da nije bilo rasnih progona, no nekako se zaboravljaju progoni Nijemaca, Mađara, Kozaka i još nekih nacija zbog suradnje sa fašistima. Isto tako se prešućuje kako se izražavanje vjerske pripadnosti nije odobravalo, premda u većini komunističkih (socijalističkih) zemalja nije bila religija zabranjena.

Ono što mi je veoma smiješno je tvrdnja kako socijalistički sistem nije uopće bio neljudski i da je konačno Švedska takva. Ljudi, Švedska je socijalna, a ne socijalistička. Zemlja ne mora biti socijalistička da bi davala ljudima stanove, socijalnu pomoć i druge blagodati. Švedska je čista kapitalistička zemlja koja svoje socijalne programe financira iz visokih poreza, a samim Šveđanima ne pada na pamet utajivati poreze.

Mnogi vole bivša vremena jer im je vlast u to vrijeme davala stanove, imali su siguran posao, navodno je i sigurnost bila veća. No ne žele priznati da je njihova sloboda bila ograničena. Nisu mogli glasno govoriti protiv vlasti (neki su zbog viceva završavali po zatvorima), nisu se mogli baviti malo većim poduzetništvom, itd. A Jugoslavija je još bila „demokratska“.

Ono što simpatizeri komunizma teško priznaju su zločini koje su Komunisti počinili. Najveće zločine su doduše Komunisti počinili u bivšem SSSR-u, ali ni „naši“ nisu bili amateri.
Bleiburg, Kočevski rog, Macelj, Jazovka, Fojbe, itd. su samo najpoznatija stratišta na kojima su ubijeni bez suda ne samo zločinci koji su svoju kaznu zaslužili, već i obični vojnici i brojni civili koji nisu zakrvavili svoje ruke. A za sve te zločine nitko nije odgovarao.
Ono što simpatizeri stalno pokušavaju nametnuti je kako vrh KPJ i KPH nije znao za te zločine ili kako ih nije naredio. Ta teza bi prošla kada bi se radilo o manjim zločinima, ali ne mogu me uvjeriti da Tito, Kardelj, Đilas, Dapčević i drugi nisu znali za masovna pogubljenja nekoliko desetaka tisuća ljudi.
Isto tako ne drži vodu priča kako vrh Komunističke partije nije naredio pogubljenja jer ne postoje pisani dokumenti. Najvjerojatnije pisani dokumenti nisu niti postojali, a odluka o pogubljenjima se prenosila sa višeg nivoa na niži usmeno. Tko je donio tu odluku najvjerojatnije nikada nećemo doznati, no lako je moguće da ju je donio i sam Tito kako bi jednom za sva vremena uklonio sve koji drugačije misle.

Kada Komunisti i ne bi počinili te zločine, sama njihova ideja o oduzimanju nečije imovine u ime naroda i za narod bi trebala biti dovoljan razlog. To nije uzimanje privatne imovine kako bi se na njoj izgradila cesta. Razumljivo je da je u poratnim vremenima bilo neophodno osigurati smještaj za ljude, ali plijeniti ljudima i crkvi imovinu pod izlikom suradnje sa neprijateljem, to je sramotno jer nisu svi surađivali s neprijateljem. I sada još brojni pojedinci trpe zbog loših odluka komunista.

Mnogi će se pitati zašto se ne bi zabranila i petokraka zvijezda? Ja bi i nju zabranio, samo što bi u slučaju zvijezde trebalo to bolje definirati kako ne bi došlo do smiješnih situacija da se na primjer kazni nogometni klub „Crvena zvezda“ dok igra utakmicu sa Dinamom u Zagrebu jer njeni igrači na svojim dresovima imaju petokraku crvenu zvijezdu u svom grbu.

Da bi se donijela takva odluka, koju bi trebao popratiti primjereni zakon, potrebna je inicijativa u Saboru. Najbolje bi bilo kada bi sam SDP izašao sa takvom inicijativom kako ne bi mogli reći da je to desničarska zavjera, i to zato jer je on politički nasljednik bivše Komunističke partije Hrvatske i upravo bi on trebao raskinuti veze sa svojom prošlošću donijevši takvu odluku. No poznajući kakvo je članstvo SDP-a, sumnjam da će oni ikada donijeti takvu odluku kako se ne bi zamjerili svome glasačkom tijelu.

U svakom slučaju podržavam odluku Zorana Milanovića o odlasku u Bleiiburg samo ako tu prigodu iskoristi za odricanje od ružne prošlosti prethodnice njegove stranke i ako to iskreno misli u sebi. Još kada bi posjetio i druga stratišta, gdje bi mu bilo kraja.

Kada sam prije više od godinu dana čuo vijest kako Fidel napušta vlast iz zdravstvenih razloga, i da 5 godina mlađi brat Raul preuzima vlast, moram priznati da sam se ponadao da to znači kraj diktature. No prevario sam se.

Brat Raul donio je doduše neke novosti koje su se brzo pročule po cijelom svijetu. Dozvolio je prodaju osobnih računala makar baziranih na Celeron procesorima, korištenje interneta, mobitele, DVD playere, mikrovalne, dozvolio je obradu neobrađene zemlje u osobne svrhe kako bi smanjio nestašicu hrane, dozvolio je ulazak u hotele u suvlasništvu stranaca kao i iznajmljivanje automobila u rent a caru, privatni taxi obrt.

No nemojte misliti da je do Raul učinio zato jer voli narod, već zato jer se boji gubitka svoje osobne moći, kao i moći Komunističke stranke. Svjestan je da neće još dugo moći igrati igru apsolutnog gospodara Kube i da će se ljudi pobuniti protiv vlasti. Zato je odlučio poslužiti se iskustvima Kine i Vijetnama u kojima su komunistička stranke zadržale vlast, a cvjeta kapitalističko gospodarstvo. Tamo nije važno koje je boje novac, već je važno samo da se ne pleće u domaću politiku.

Početkom devedesetih dolaskom Jelcina na vlast došlo je do prekida velikog prijateljstva između Moskve i Havane. U to vrijem Rusija se našla u veoma lošoj ekonomskoj situaciji i bila je prisiljena zaustaviti pomoć koju je godinama davala Kubi u obliku nafte, sirovina i gotovih proizvoda. Istovremeno Kuba je izgubila glavo tržište za svoj šećer.
Daljnji udar iz Rusije došao je 2001. godine kada je predsjednik Putin zatvorio stanicu za elektronsko prisluškivanje Torrens koja se nalazi nedaleko od Havane, poznatu pod imenom Lourdes, a od kuda se prisluškivala sva komunikacija na jugoistoku SAD, kao i ona komunikacija između SAD i Europe. U toj bazi je radilo između 1000 i 1500 ruskih inženjera, tehničara i vojnika, a godišnje su za njem najam platili 200 miliona dolara.

Zbog tih, ali i drugih udara ispod pojasa, Kuba je bila prisiljena naći nove saveznike. Najveći saveznik je postala Venezuela koja je sada glavni dobavljač nafte i bez koje bi već pao Castrovski režim. No nisu braća Castro našli samo saveznike u istomišljenicima (Chavez, Morales, Hu Jintao), već i u „trulim“ kapitalistima protiv kojih su se tako dugo borili. A ti kapitalisti su izgradili brojne luksuzne hotele koje je Fidel Castro 1960. godine masovno zatvarao, i u kojima sad ljetuju turisti iz cijelog svijeta.

No braća se više ne žele osloniti samo na jednog ili dvojicu velikih partnera. Njihovom trenutačno najvećem zaštitniku Venezueli ekonomija ovisi o izvozu nafte, i lako je moguće da poslije odlaska Chaveza sa vlasti prestane dolaziti na Kubu jeftina nafta. Zbog toga su prisiljeni plesati sa svakim, a plesnih partnera ne nedostaje. Od Europe, Indije, Arapskih zemalja, Kine, Brazila, Meksika, Kanade. Rusi žele zagrijati svoje odnose iznajmljivanjem ponovo teritorija za svoje vojne baze u novom pokazivanju mišića između NATO-a i Rusije. Ujedno se govori kako će i Obama u slučaju da bude izabran za američkog predsjednika ukinuti embargo nametnut Kubi.

Kuba je sada jedno veliko potencijalno tržište gdje je važno biti prvi. Velike neiskorištene mogućnosti se nalaze na području vađenja i prerade nafte, proizvodnje i distribucije električne energije, telekomunikacija, informatike, niskogradnje, trgovine na malo itd. Hrvatska ima tu što ponuditi i zbog toga je neophodno da Kubu čim prije posjete Hrvatski premijer sa gospodarstvenicima, ali ne kako bi isprobavali Kubanke po krevetima, već ponudili suradnju i investicije na Kubu.

Sada se samo čeka na nove zakone kojima će se omogućiti kubanskim građanima i stranim subjektima slobodno poduzetništvo.